Just remember...
Budiš se. Još jedan dan. Ali ovo nije dan kao i ostali dani. Ovo je dan za koji si znao da će doći. Dan odluke. Dan promjene. Dan izazova. Dan života. Dan smrti... Spremaš stvari, ideš na trening, trčiš na bus. Treniraš, uživaš, smiješ se...Tuširaš se, odlaziš kući. Čekaš da padne mrak. 8 sati navečer je. Vrijeme je. Počinješ žestoko. Uzimaš prvu litru domaće rakije sa police. Lagano je piješ, uživaš u okusu koji ti para jednjak, želudac...10 sati je. Odlaziš iz stana, ideš. Uzimaš onu drugu litru rakije i krećeš. Prolazeći pored svog ulaza čuješ glasno stenjanje žene koja dosiže trans, klimaks. Smiješiš se. Ljudi te pozdravljaju. Bus je prazan. Ideš tamo gdje sve počinje, gdje sve završava. Iako bi treba biti mrak, u dlajini vidiš treperavo svijetlo. Dolaziš do tog trga gdje si tako često, gdje solaze svi tvoji prijatelji. Odjednom osjećaš. Počinje. Tlo podrhtava. Sve jače i jače. Ne prestaje. Asfalt počinje pucati, čuješ vriskove uplašenih žena i glasove, glasove, glasove... Odjednom, čuješ da zgrada pada, i uz plač djece se smiješ tom prizoru. Odnekud se počinje širiti požar koju ubrzo guta sve oko tebe. Sve gori. Auti, zgrade, psi, drveće. Ljudi. Ljudi gore i u agoniji trče, bacaju se po podu, plaču, vrište, mole za milost. I vidiš toliko poznatih ljudi. U daljini vidiš onog lika s kojim se potukao tvoj najbolji prijatelj. Na podu vidiš pougljenjeno tijelo one cure koja ti se tako jako svidjala u prvom razredu srednje. Na podu vidiš tijelo svog prijatelja koji je skočio s 3. kata da bi pobjegao od požara koji mu je progutao stan. Kičma mu je pod kutem od 115°. Smiješ se. I tada... Iznenađenje. Ljudi padaju u provaliju koja je nastala. Vriskovi, taj prekrasan zvuk za tvoje uši, odzvanjaju cijelim gradom. Odjednom velika zraka plavičaste svjetlosti izbija iz provalije. Došlo je vrijeme da dodje Abdominol. Dočekuješ ga sa veseljem. Bilo je već i vrijeme. Odlučuješ da je vrijeme da popiješ i onu rakiju. Eksiraš. Odjednom, sve siluete blijede, sve što ostaje su boje. Nijanse. I sve se stapaju i preklapaju. I jedino što vidiš su titrajuća narančasta i plava. I osjećaš se tako dobro. Tako jebeno dobro. Jedna djevojka u plamenu dolazi do tebe i moli te za pomoć. Plamen te zaobilazi, suosjećanje te zaobilazi, osjećaji te zaobilaze, bol te zaobilazi. Tako jebeno dobro. Padaš. Previše alkohola. Padajući, zadnje što vidiš je nečije unakaženo tijelo kako pada na tebe. Budiš se. To tijelo se usmrdilo. Mičeš ga sa sebe i pogledavaš oko sebe. Svijet je promjenjen, planine su poravnane, rijeke imaju nova korita. I ne vidiš način na koji je itko mogao preživjeti. Ponovno se smiješiš. Sretan si. Ipak, gledaš u daljinu i vidiš jedno hladno lice. Hladno lice koje uopće ne izgleda pogođeno katastrofom mitoloških razmjera. Shvaćaš. Nisi jedini koji je znao. Uloviš njegov pogled i otkriješ da osjećate jednak prezir prema uništenom svijetu. Vrijeme je za novi svijet, za novi poredak. Duboko udišeš. Obožavaš miris paljevine. Rukuješ se sa tim čovjekom, vidiš da iz jedne ulice dolazi cura. Sve vas se više skuplja. Vrijeme je. Vrijeme je za kraljevstvo života. Destrukcijom se pročistio svijet, vrijeme je za konstrunkciju. I odjednom zapjevaš himnu novog svijeta:
When you're sad and when you're lonely And you haven't got a friend Just remember that death is not the end And all that you held sacred Falls down and does not mend Just remember that death is not the end Not the end, not the end Just remember that death is not the end When you're standing on the crossroads That you cannot comprehend Just remember that death is not the end And all your dreams have vanished And you don't know what's up the bend Just remember that death is not the end Not the end, not the end Just remember that death is not the end When the storm clouds gather round you And heavy rains descend Just remember that death is not the end And there's no-one there to comfort you With a helping hand to lend Just remember that death is not the end Not the end, not the end Just remember that death is not the end For the tree of life is growing Where the spirit never dies And the bright light of salvation Up in dark and empty skies When the cities are on fire With the burning flesh of men Just remember that death is not the end |
howdy, jel?
zašto neki ljudi ne mogu biti zadovoljni oonim što imaju? Dali je to zato što ne vide što imaju ili zato šti je u ljudskoj prirodi biti nezahvalan? Jer, određeni ljudi imaju dijamant u rukama a ne cijene ga. Barem ja mislim da je dijamant. A možda je to kao kada neki seljak nađe kamen u svojem dvorištu. Njemu taj kamen ne znači puno, samo mu smeta dok onom malom broju ljudi, koji vide taj kamen, koji shvaćaju taj kamen, koji shvaćaju da je rijedak kamen, taj je kamen više od kamena, jer u njemu vide svijet, za njih je taj kamen prekrasan.
You are so beautiful to me You are so beautiful to me Can't you see Your everything I hoped for Your everything I need You are so beautiful to me Such joy and happiness you bring Such joy and happiness you bring Like a dream A guiding light that shines in the night Heavens gift to me You are so beautiful to me Zašto te ti ljudi pokušavaju baciti na koljena? Baciti u blato? Jesu li ljubomorni? Frustrirani vlastitim neuspjesima? Zašto misle da si nedovoljno dobra? Ne znam... Ali znam da su jebeno u krivu Znam da su negdje fulali. Ne daj se... And I must be an acrobat To talk like this And act like that And you can dream So dream out loud And you can find Your own way out And you can build And I can will And you can call I can't wait until You can stash And you can seize Responsibilities And I can love And I can love And I know that the tide is turning 'round So don't let the bastards grind you down Ma nakraju sve bi to bilo uredu da ja znam da te to opće ne dira. Ali te dira, i fakat mrzim čim mi i u šali kažeš da ćeš se ubiti, utopiti, bilo kako ozlijediti. To me jebe u mali mozak, veliki mozak i leđnu moždinu(DA, IMAM SVO TROJE!!!). Jer to ne želim, oni nisu dostojni toga da se ozlijediš zbog njih. Prije nnego skočiš, pročitaj mi misli... Oh well I don't mind if you don't mind 'Cause I don't shine if you don't shine Before you jump, Tell me what you find.. When you read my mind A ja? Ja sam ovdje. Ja se trudim biti uvijek na pravom mjestu u pravo vrijeme, i ne znam dali uspijevam. Nisam ništa posebno ali se trudim. I ne mislim odustati. He doesn’t look a thing like Jesus And he doesn't talk like a gentleman Like you imagined when you were young Can we climb this mountain, I don’t know Higher now than ever before, I Know we can make it if we take it slow Thats thinking easy, easy now, watch it go Ja ne odustajem jedino s njom sebe vidim ja ne odustajem od one za koju živim ne, ne odustajem I da inače ovo je moj 20. post A da bi lakše skužili ovaj post, na latinskom je petra, -ae, f. : stijena, kamen... CARPE DIEM LJUDOVI!!!! |
ljudi moji, ma jel to moguće
Uz čitanje ovog posta obavezno slušati Goran Bare- Put ka sreći(šalim se, možete nastaviti čitati)
Evo sjedim za stolom, sa cigaretom u ustima, i pišem novi post jer sam shvatio da je nacionalna sramota da nemam novi post već mjesec i pol. Mogu reći da sada uživam u životu. Sve mi se posložilo kako treba. OK, skoro sve. Bodul je živ, zdrav, sretan, ima curu već četiri i pol mjeseca. Tea je živa, zdrava(samo je pod nerazjašnjenim okolnostima zna boliti rame), ponekad u bedu, ali nema veze, zato i jesam u njenoj blizini, da joj uvijek pomognem kada je potrebno. Maja je s Bornom(još se sjećam Bratislave i kaj je sve rekla pijana, valda je sada hepi). Stolar, ko Stolar, ide na Europsko prvenstvo, očekujem medalju, zato se ovaj tjedan mora jaaaaako dobro pripremiti. Sa starom se ne svađam toliko, čak sam shvatio da ima neku crtu zlobe u sebi i jako mi je drago. Čak više ni netrebam skrivati da pušim, naprotiv, bez beda mogu zapaliti pljugu pred njom. U školi ajmo reći ide, uopće ne učim i živo mi se jebe za učenje, al evo, ocjene me služe. Životinje su se udebljale, narasle i dobro su... I, sada, jednom prosječnom ljudu bi to bilo apsolutno dovoljno da bude sretan. E pa ja nisam prosječan ljud i ne želim biti prosječan ljud, i neću biti prosječan ljud, jer do sada nisam bio prosječan ljud, i ne namjeravam postati prosječan ljud(jesam vas malo zbunio?HEHE). Ali, meni je u zadnje vrijeme( u dosta zadnjeg vremena) najveći razlog za sreću jedna cura, što nažalost znači da sam i ja, kao i svi iz moje porodice s tatine strane završio proklet i zaljubljen. Ali nema veze, nije da mi smeta. E ljudi moji, ponekad sam sebe pogledam u ogledalo i nasmijem se sam sebi kak sam blesav kaj sam se tako jako zaljubio, a onda mi ogledalo odgovori(jebiga, imam dobar viski doma...) da uživam, da imam 16 godina, da ako sada ne uživam, da nikada neću. I zato, uživao sam zadnja dva mjeseca, uživam trenutno i imam namjeru uživati još dosta u budućnosti. I nitko me ne može spriječiti. HAHAHAHAHAHA. Ljudi moji, do slušanja. CARPE DIEM |
HASTA LA VICTORIA SIEMPRE!!!
Odigrao sam još jednu utakmicu
Savladao još jedan izazov Preskočio još jednom letvicu Koju su postavile okolnosti I sudbina Iako svi znaju da ne vjerujem Ni u sudbinu Ni u okolnosti Pitaš se u što vjerujem Vjerujem u dobrotu u ljudima Vjerujem u iskrenost Vjerujem u poštenje Vjerujem u borbu za poštenje Vjerujem u diplomatska rješenja Vjerujem u građanski bunt Vjerujem u svjetsku revoluciju Vjerujem u život Vjerujem u ljubav Vjerujem u Boga Vjerujem u tebe Vjerujem li u sebe? Ne znam Možda su okolnosti ovaj put Postavile letvicu previsoko Ti si preskočila A ja sam ostao s ove strane I znam da ne mogu preskočiti Ali ću se boriti Do kraja Vjerujem u borbu Vjerujem u Boga Vjerujem u tebe Vjerujem u neopjevanu junačku smrt Vjerujem u sebe Vjerujem da ću se boriti do kraja Do smrti CARPE DIEM!!! |
21.11.2007.
Evo, vi ste meni do sada čestitali, sada da ja vama svima zahvalim...
No prvo Lou Reed-Perfect day Just a perfect day drink sangria in a park and then later when it gets dark we go home Just a perfect day feed animals in the zoo then later a movie, too and then home Oh it's such a perfect day I'm glad I spend it with you oh such a perfect day you just keep me hangin on you just keep me hangin on just a perfect day problems all left alone Weekenders on our own it's such fun just a perfect day you make me forget myself I thought I was someone else someone good Oh it's such a perfect day I'm glad I spend it with you oh such a perfect day you just keep me hangin on you just keep me hangin on You're going to reap just what you sow You're going to reap just what you sow You're going to reap just what you sow You're going to reap just what you sow Hvala Bodulu kaj mi je ipak čestitao rodjendan, iako sam ja njegov zaboravio. Hvala Tei Ivaniš kaj mi je dopustila da je tješim, i na prekrasnoj čestitki. Hvala Tei Landripet, potpisala se svugdje, žao mi je što su je baš na moj rodjendan uhvatile suze. Hvala Turaliji, ona se sjetila kupiti knjigu U2, dabogda bila vječno predsjednica. Hvala Jeleni kaj je sve to skrivala od mene iako je bila pod strašnim pritiskom. Hvala Maji, neznam zašto, ali hvala... Čestitala mi je rodjendan... Hvala Petri Seleš, toliko je toga napravila oko mog rodjendana da sam ostao bez riječi... Hvala Dizdi kaj me nije poljubila... Hvala Lepom na onoj slici... fakat ispire govna iz majice Hvala i svima onima koje sam zaboravio, hvala svima koji su mi čestitali... HVALA VAM, LJUDI, HVALA CARPE DIEM |
Ship Songs
Dolazim doma, uz opak smrad tenisica koji dolazi iz moje sportske torbe... Tiho otključavam vrata... Znam da stara već spava... Pola sati do ponoći...
Ulazim u stan... Luna skače na mene... Prlja mi jaknu... Ne ljutim se na nju... Ne mogu se ljutiti na nju... Tiho odlazim u sobu... Boli me svaki mišić u tijelu... Skidam svoje starke... Zakoračim prema prozoru i stajem u lokvu pseće pišaline... Uz određenu dozu gađenja skidam čarapu i bacam je u koš za veš.... Nek se stara zajebava sa tim... Naravno da se ne ljutim na Lunu... Ne mogu se ljutiti na nju... Uzimam močo krpu i, sa istim onim izrazom lica, bacam se na brisanje pišaline... Nadam se da ostalo još par pljuga iza zvučnika na ormaru... Je, dva duga waltera koja sam uzeo od nekog... Znam i od koga... Smješak mi prelazi licem... I onda opet gađenje... Shvatio sam da sam primio pljugu a nisam oprao ruke od pišaline... To sigurno neću pušiti... Bacam je kroz prozor... Perem ruke... Zovem Lunu u sobu... Zatvaram vrata... Na svojoj moćnoj Sonyevoj linij puštam Nicka Cavea... Sjedam na prozorsku dasku... Uzimam onu jednu cigaretu i polako je stavljam u usta.... Luna me gleda, tužnim i optužujućim pogledom... Kako je prekrasna... Kako ima prekrasne oči... Velike, smeđe oči... Opet smješak na mom licu... Da, ima velike, smeđe oči... Nije jedina koja ima velike smeđe oči... Mičem pogled sa nje... Gledam na ulicu... Prazna je, pusta... Palim onu cigaretu... Oprezan sam... Muzika je tiha... Osluškujem... Moja stara se lako zbudi... A ak me ulovi sa pljugom, onda sam najebo... Počinje treća Caveova stvar... Cigareta polako dolazi do filtera... The Ship Song... Opet smješak na mom licu... Idem podragati Lunu, no ona se izmiče mojoj ruci... Ne sviša joj se smrad cigarete na mojim prstima... Ja ga više ni ne osjećam... Puštam hladnoću unutra... We talk about it all night long We define our moral ground But when I crawl into your arms Everything comes tumbling down Obožavam Nicka Cavea... Opet smješak na mom licu... Kada te zagrlim, sve ostalo je manje važno... I fokusiram se na ono što je ispred mene... Obožavam Nicka Cavea... Polako slažem krevet... Luna me grize za nogu... Ne ljutim se na nju... Ne mogu se ja ljutiti na nju... Stavi sam na repeat ship song... Neke stvari mi nikada ne mogu dosaditi... Zatvaram prozor, otvaram vrata, ulazim u krevet, dragam Lunu... Njene oči... Ship Song svira... Još jednu noć idem spavati sa smješkom na licu... I sanjati ću glasan smijeh, i nekakve velike smeđe oči... Kao i noć prije... I noć prije... I noć prije... CARPE DIEM, LJUDOVI!!! |
Kako trčati u štiklama??
Dakle, jedini razlog zbog kojeg pišem ovaj post je da pozdravim turaliju koja mi se požalila da je nikada ne pozdravljam...
Beograđanke sprintale u štiklama Srijeda, 18 Travanj 2007 Magazin Cosmopolitan u utorak je u beogradskoj Knez Mihailovoj ulici organizirao Utrku na štiklama, u kojoj je sudjelovalo oko 60 žena, koje su trčale na 100 metara. Bile su podijeljene u tri skupine od po 20, a po dvije najbrže ušle su u finale. Svi koji su promatrali utrku kažu kako je borbenost i brzina natjecateljica bila na visokoj razini, ali je i ulog bio velik – 3.000 eura, koliko je dobila najbrža na štiklama. Pobjednica je 18-godišnja frizerka iz Višnjice i članica atletskog kluba Meta. Zove se Aleksandra Peščić i ona je u finalu pobijedila ostalih pet sprinterica. Kako piše Mondo, najuzbudljivija borba viđena je u trećoj skupini u kojoj su od 20 djevojaka tri pale već na početku, a dvije prvoplasirane su se sudarile na samom cilju. Osim jedne polomljene štikle, nije bilo ozbiljnijih posljedica. Prema propozicijama, štikle su morale biti više od osam centimetara i ne deblje od dva centimetra. Pobjednica je trčala u štiklama debljine jedan i po i visine devet centimetara, a stazu dugu oko 80 metara pretrčala je vratolomnom brzinom od 13,45 sekundi. (t-portal) R.Kelly-I believe i can fly I used to think that I could not go on That life was nothing but an awful song But now I know the meaning of true love By leaning on the everlasting arms If I can see it, then I can do it If I just believe it, there's nothing to it I believe I can fly I believe I can touch the sky I think about it every night and day Spread my wings and fly away I believe I can soar I see me running through that open door I believe I can fly I believe I can fly (Oh) I believe I can fly See I was on the verge of breaking down Sometimes the silence can seem so loud There are miracles in life I must achieve But first It's got to start inside of me If I can see it, then I can do it If I just believe it, there's nothing to it I believe I can fly I believe I can touch the sky I think about it every night and day Spread my wings and fly away I believe I can soar I see me running through that open door I believe I can fly I believe I can fly (Oh) I believe I can fly Could I believe in it? If I can see it, then I can do it If I just believe it, there's nothing to it I believe I can fly I believe I can touch the sky I think about it every night and day Spread my wings and fly away I believe I can soar I see me running through that open door I believe I can fly I believe I can fly (Oh) I believe I can fly Pozdrav letećoj turaliji!!! Carpete diem, ljudovi.... |
Odgovor na ovo
I will Follow...
I was on the outside when you said, You said you needed me I was looking at myself, I was blind, I could not see A boy tries hard to be a man His mother takes him by his hand If he stops to think he starts to cry Oh why If you walkaway, walkaway I walkaway, walkaway...I will follow If you walkaway, walkaway I walkaway, walkaway...I will follow I was on the inside When they pulled the four walls down I was looking through the window I was lost, I am found Walkaway, walkaway I walkaway, walkaway...I will follow If you walkaway, walkaway, I walkaway, walkaway...I will follow I will follow Your eyes make a circle I see you when I go in there Your eyes, your eyes... If you walkaway, walkaway I walkaway, walkaway..I will follow If you walkaway, walkaway I walkaway, walkaway...I will follow I will follow I will follow... CARPE DIEM, LJUDOVI!! |
lately...
Odlučio sam napisati novi post.
Ali o čemu da pišem? Nije da nemam o čemu pisati... Ali o čemu da pišem. Ovakav početak... Već znam na što će ovaj post ličiti.... Vjerovatno će završiti kao još jedno sumanuto filozofiranje... I dakle, nije da se nije ništa događalo... Osim što sam se posvađao sa starom zbog moje gluposti(da mama, ako ovo čitaš, fakat to mislim), i osim što su moje šanse da odem u Beč ravne šansama da dobijem sutra 5 iz biologije, događalo se još puno stvari. Vidite... Nekoć bi mislio da je ovo gore previše uzbuđenja za jedan mjesec... U drugom razredu.... Kako je jedna osoba rekla... "Centrifuga sa svih strana" Nikada nije dosadno, stalno se nešto događa... A ja sam zbunjen... Mislim da ovako zbunjen nisam bio nikada u svom životu... I činio sam neke loše stvari... Jesam, priznajem... Nikada sa namjerom ili željom... Ali sam ih činio... Jedan moj prijatelj često kaže "E, kada bih mogao vratiti vrijeme, sve bi učinio drugačije." Nikada to nisam ni pomislio... Osjećao sam krivnju, ali nikada nisam poželio početi isponova... Nebi promjenio jednu sekundu svog života... Jesam rekao da ću početi filozofirati? Ne smijem... Da se vratim na temu... Mogu reći da sam otkrio mnogo odličnih osoba u ova dva mjeseca... Opet sam otkrio Bodula... Tu je i Bella... A Maja... Tea mi je otkriće iz 1. razreda... O Selešici da ne pričam... I nemogu zamisliti dan da ne pomislim na nekoga od njih.... Nemogu... Uvukli su mi se u srce, pod kožu, u vene... Oni su svuda oko mene... Nemogu ni nos ispuhati da se ne sjetim Maje... Reusable Hable-Šable... Nemogu gledati nogomet a da ne pomislim na Bodula... Kada trebam savjet, tu je Bella.... A Tea, kada sam loše volje sjetim se nje... I kako sam ju tješio... I kako sam i sebe tješio kada sam tješio nju... A Seleš? O njoj razmišljam kada gledam kišu... O njoj razmišljam kada se igram sa Lunom... Ona je svugdje oko mene... Svi su oni dio mog života... Svi... I sve ih volim... Sve... Ljudi, mogu reći da mislim da dobro iskorištavam dan... CARPE DIEM! Znam da će me selešica ubiti, ali jednostavno se ovako osjećam i moram pustiti ovu pjesmu... Louis Armstrong-What a Wonderful World I see trees of green, red roses too I see them bloom for me and you And I think to myself what a wonderful world. I see skies of blue and clouds of white The bright blessed day, the dark sacred night And I think to myself what a wonderful world. The colors of the rainbow so pretty in the sky Are also on the faces of people going by I see friends shaking hands saying how do you do They're really saying I love you. I hear babies cry, I watch them grow They'll learn much more than I'll never know And I think to myself what a wonderful world. Yes, I think to myself what a wonderful world. CARPE DIEM!!!!!!!!! |
ŽIVO MI SE JEBE
Promijenio sam se.
Jesam. Neki kažu na bolje. Neki kažu na gore. Ma za sve je kriv Bodul. Kako sam ja proveo prošlu školsku godinu. Više sam se brinuo o tome što bih trebao misliti, nego o čemu zapravo mislim. Previše sam filozofirao. I dalje kadikad filozofiram. Ali više nemam vremena za to. Imam jebenih nepunih 16 godina. Filozofirati ću kasnije, imati ću vremena. Želim jebeno uživati u životu. Želim se napiti u suboru. Želim u nedelju doći pijan na utakmicu. Želim biti veseli. Ne želim biti u bedu. To je šugavo. Kada sam dobre volje, sve je oko mene lijepo. Kada sam loše volje, sve je oko mene crno. I onda sam ja još lošije volje jer je sve oko mene crno. A to ne želim. Želim se zabavljati!!! Želim živjeti!!! Ovo je zapravo skoro pa isti post ko i prošli. Ma živo mi se jebe! Ovo sada trebam napisati! Živo mi se jebe kaj će netko misliti o meni! Znam da takvim stavom neću daleko stići! Ali mi se živo jebe! Živo mi se jebe hoće li vam se sviditi ovaj post! Živo mi se jebe kolko bum dobil iz biologije! Ok, nebi htio razred past... Ali za sve ostalo mi se živo jebe!!!!! A moto mi je od sada: CARPE DIEM! ŽIVO MI SE JEBE! Pozdrav Bodulu, Stolaru, Selešici, Maji i Tei... |
| < | kolovoz, 2008 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv